Analiza ekonomske politike - mogucnosti i ogranicenja nove ekonometrije

ANALIZA EKONOMSKE POLITIKE
- mogu}nosti i ograni~enja nove ekonometrije -
U radu se razmatraju dometi i ograni~enja nove ekonometrije u analizi ekonomskih politika. Nova ekonometrija predstavlja jedan od osnovnih metodolo{kih instrumentarija Nove klasi~ne ekonomije te se njenim preispitivanjem istovremeno preispituju i empirijska istra`ivanja preduzeta u cilju potvr|ivanja osnovnih hipoteza ovog pravca u makroekonomiji. 1. Uvod
Revolucija racionalnih o~ekivanja uzdrmala je ne samo metodologiju makroekonomskog
istra`ivanja nego i osnovne postavke i pristupe ekonometrije empirijskom modeliranju privrednih fenomena. Baziraju}i se na eksplicitno formulisanim pretpostavkama i precizno, u formalnom smislu, definisanim modelima, protagonisti ove {kole (Lucas, Sargent i dr.) izvr{ili su radikalan raskid sa dotada{njim na~inom ekonometrijskog testiranja svojih propozicija.1 Lucasova kritika iz 1976. godine postoje}e prakse vrednovanja ekonomske politike tradicionalnim ekonometrijskim modelima, te potreba empirijske provere sada ve} klasi~nih hipoteza Nove klasi~ne makroekonomije (prirodna stopa nezaposlenosti, egzigenost dohotka, neefikasnost stabilizacione politike) dovela je do razvoja "nove" ekonometrije koja je na sretan na~in predstavljala ta~ku ka kojoj konvergiraju dva pristupa modeliranju ekonomskih pojava. Prvi, kod koga se baziramo na ekonomskoj teoriji i koji le`i u osnovi ekonometrijskog modeliranja i drugi, kod koga, slobodnije re~eno, pu{tamo da podaci sami govore za sebe (pristup sa stanovi{ta analize vremenskih serija). Dve komponente nove ekonometrije zavre|uju da budu posebno istaknute. Teorijske pretpostavke Nove klasi~ne ekonomije ugra|ene u ekonometrijski model vode ka ograni~enjima na parametre redukovane forme modela (odn. re{enja modela). Prakti~na procedura ekonometrijske provere valjanosti postavki Nove klasi~ne ekonomije zahteva pore|enje ocene
modela sa ograni~enjima, sa ocenama modela koje su dobijene bez ograni~enja na parametre
redukovane forme.2 Drugi element nove ekonometrije vodi poreklo iz analize vremenskih serija.3
1 Navodimo zbornik radova posve}enih racionalnim o~ekivanjima i ekonometrijskoj praksi, koji su uredili Lucas i Sargent (1981) i koji obuhvata ve}inu originalnih ~lanaka sa doprinosima njihovih autora temi koju razmatramo. Izdvojili bismo radove: J.F. Mutha: Rational Expectations and the Theory of Price Movements; T.J. Sargent i N. Wallace: Rational Expectations and the Theory of Economic Policy; R.J. Barro: Rational Expectations and the Role of Monetary Policy; R.E. Lucas i T.J. Sargent: After Keynesian Macroeconomics. [to se ekonometrijskog aspekta teorije racionalnih o~ekivanja ti~e, posebno izdvajamo rad K.F. Wallisa: Econometric Implications of the Rational Expectations Hypothesis. 2 Lucas (1973) specificira novi klasi~ni model i pokazuje kako hipoteza o racionalnim o~ekivanjima name}e spomenuta ograni~enja na parametre redukovane forme tog modela. Sargent (1978) razra|uje Lucasovu ideju na primeru tr`i{ta radne snage. U modelu koji defini{e ugra|eni su svi elementi, odn. karakteristike Nove klasi~ne ekonomije: u~esnici optimiziraju svoju funkciju kriterijuma tokom vremena uz Re~ je o tzv. inovaciji vremenske serije ili procesa, koja predstavlja razliku izme|u stvarne i predvi|ene vrednosti (ova potonja je izra~unata na osnovu ocenjene jedna~ine). U ovom kontekstu za predvi|ene vrednosti ka`emo da su anticipirane ili o~ekivane, a za inovacije, da su neanticipirane ili neo~ekivane komponente posmatrane varijable (inovacija ili novina neke varijable zato {to se ne mo`e predvideti na osnovu pro{lih podataka). Osnovni razlog njihovog kori{}enja u ekonometriji jeste istra`ivanje na koji na~in inovacije (neanticipirane promene) jedne varijable uti~u na vremensku seriju, odn. tok druge varijable. Primera radi navodimo jedan od prakti~nih ciljeva utemeljenja nove ekonometrije, a to je empirijska verifikacija propozicije da samo neanticipirana komponenta nov~ane mase uzrokuje promenu u realnoj sferi privrede, ta~nije u dohotku. Jedna linija razvoja ekonometrijskih modela i{la je u pravcu takve specifikacije jedna~ina da se u nju eksplicitno ugradi hipoteza o racionalnim o~ekivanjima, s jedne strane, a istovremeno da otkloni su{tinu Lucasove kritike vrednovanja politike ekonometrijskim modelom s druge strane.4 Druga linija razvoja i{la je u pravcu radiklanijeg raskida sa dotada{njom praksom ekonometrijskog modeliranja ~iju teorijski koreni se`u u daleke ~etrdesete-pedesete godine kada je grupa vrhunskih istra`iva~a (Anderson, Fisher, Frisch, Hotteling, Koopmans, Klein, Marschak i dr.) u okviru Cowlesove komisije postavilaosnovu i danas dominantne ekonometrijske metodologije. Za~etnik tog raskida je Christopher A. Sims, ~iji su radovi5 posve}eni tzv. vektorskim autoregresionim (VAR) modelima izazvali `estoka osporavanja6 ali i brojne primene7 i dalja metodolo{ka usavr{avanja.8 Pojednostavljeno re~eno, za razliku od tradicionalnih ekonomista koji su obja{njenje me|usobne zavisnosti makroekonomskih agregata (novca, kamatne stope, cena i dohotka) tra`ili preko strukturnog modela sa apriornim ograni~enjima na njegove parametre, Sims (1980) smatra da se bolje razumevanje me|uzavisnosti u makroekonomiji mo`e posti}i preko VAR modela koji ne koriste kao strukturni modeli "neverovatna" ograni~enja u cilju svoje identifikacije. definisana ograni~enja (re{avaju}i pri tome problem dinami~kog programiranja), formiraju racionalna o~ekivanja i napokon u modelu je tr`i{te rada u ravnote`i. 3 Videti rad Sargenta i Simsa (1977), a u spomenutom radu Sargenta (1978) pored prve, sadr`ana je i druga komponenta nove ekonometrije. U ovom radu koriste}i tehniku inovacije utvr|uje egzogenost 4 Navo|enje svih radova koji sadr`e ovakav pristup obuhvatu racionalnih o~ekivanja zauzelo bi isuvi{e prostora, stoga dajemo samo dve reference gde su relevantniji empirijski rezultati sa`eto prikazani: Holden, Peel i Thompson (1985, ss. 120-62) i Attfield, Demery i Duck (1985, ss. 127-47). Svakako najpoznatiji makroekonometrijski model koji je u celini baziran na postavkama Nove klasi~ne ekonomije sa ugra|enom hipotezom o racionalnim o~ekivanjima jeste Liverpoolski model Ujedinjenog Kraljevstva Minforda i dr. (1984). I kod nas je bilo poku{aja ugradnje hipoteze o racionalnim o~ekivanjima u makroekonometrijski model. Tako je Bole (1984) iz Ekonomskog instituta pravne fakultete uklju~io promenljive racionalnog o~ekivanja u Mali model EIPF - jedan od na{ih najpoznatijih kvartalnih ekonometrijskih modela. 5 Videti: Sims (1980), (1981) i (1982). 6 Videti: Cooley i LeRoy (1985), Epstein (1987) i Leamer (1985). 7 Navodimo samo neke od brojnih reference: Burbridge i Harrison (1984), Fischer (1981), Gordon i 8 Videti: Runkle (1987), Sims, Stock i Watson (1987) i Spencer (1989). Dosada{njim izlaganjem smo nazna~ili okvire u kojima }emo se na narednim stranama kretati. No, nije na odmet da na kraju ovog uvodnog dela eksplicitno damo strukturu na{eg rada. Prvo poglavlje nakon uvoda je posve}eno izlaganju i preispitivanju Lucasove kritike vrednovanja ekonomske politike. Sledi zatim skiciranje teorijskih osnova, metodolo{kih postupaka konstrukcije i interpretacije osnovnih veli~ina kod VAR modela. Poslednje poglavlje, pre zaklju~ka, bavi}e se kriti~kom analizom ovog pristupa kako sa stanovi{ta metodolo{ko-statisti~kih ograni~enja, tako i sa stanovi{ta su{tinskog osporavanja same metodologije. 2. Kritika vrednovanja politika
Pogledi razli~itih autora o pozitivnoj ekonomiji, odn. o tome kako privreda u stvarnosti
funkcioni{e, sublimirani su u makroekonometrijskim modelima. Jedna od namena tih modela pored strukturne analize i predvi|anja jeste vrednovanje ekonomske politike. Predlozi nosiocima ekonomske politike o tome kako i koje mere ekonomske politike primeniti u razli~itim situacijama, mogu biti testirani, odn. izra~unati krajnji efekti (direktne i indirektne posledice) tih mera kao i mogu}a trampa (trade-off) izme|u razli~itih, ~esto me|usobom divergentnih ciljeva. Uobi~ajena praksa vrednovanja alternativnih mera ekonomske politike polazi od ocene konstruisanog modela jedne privrede, na osnovu pro{lih, raspolo`ivih podataka. Vr{i se simulacija modela pod teku}om ekonomskom politikom u cilju dobijanja predvi|anja o budu}em kretanju endogenih varijabli pod pretpostavkom da }emo i u narednom periodu nastaviti sada{nju ekonomsku politiku. Razmatra se zatim razli~ita kompozicija instrumenata ekonomske politike. Simulacijom modela, uz taj "paket" mera, odn. izra~unavanjem putanje endogenih varijabli modela, te njihovim pore|enjem sa putanjom dobijenom pod pretpostavkom neizmenjene politike, dobija se odgovor na pitanje o posledicama izmene ekonomske politike. Ono {to je implicitno sadr`ano u gornjoj proceduri jeste pretpostavka da smo ocenom modela ustvari ocenili konstantnu strukturu privrede, te da se ocenjena struktura ne}e menjati pod dejstvom razli~itih politika. Ka`emo da je tada model strukturno invarijantan. Klju~na ta~ka Lucasove kritike vezana je upravo za to da uz pretpostavku racionalnih o~ekivanja, izmena politike vodi ka izmeni pona{anja privrede, promenom strukturne jedna~ine koja opisuje proces odlu~ivanja same politike. Poka`imo to polaze}i od Muthove hipoteze o racionalnim o~ekivanjima: P racionalno o~ekivanje od P i jednako je uslovnoj o~ekivanoj vrednosti od P u trenutku t −1, pod uslovom celokupne raspolo`ive informacije u trenutku t −1 sadr`ane u informacionom skupu I . Drugim re~ima, privredni subjekti koriste celokupnu raspolo`ivu informaciju i svoje saznanje o tome kako privredni mehanizam fukcioni{e (radimo sa o~ekivanim vrednostima, odn. prvim momentima, ali je pretpostavka da poznajemo pravu strukturu sistema, preciznije re~eno poznajemo odgovaraju}i zakon verovatno}e) da bi formirali svoja o~ekivanja. Posmatrajmo slede}i model determinisanja proizvodnje (Y ): Y = a + a (m m ) + a Y (m m ) gre{ka u o~ekivanju ponude novca. Novina koju je uveo Lucas u ovakve modele odnosi se na egzogenu varijablu. Za razliku od tradicionalnog pristupa, ovde se eksplicitno modelira egzogena varijabla. Tako se, npr. ponuda novca modelira slede}om jedna~inom: Zna~i da kreatori monetarne politike prilago|avaju ponudu novca kad god se realna proizvodnja (output) promeni. Uz gornju hipotezu o racionalnim o~ekivanjima, tj. m na osnovu izraza (3) i izraza (2) dobi}emo Y = (a a b ) + a m + (a a b )Y Kao {to je re~eno, uobi~ajeni postupak simulacije alternativnih mera ekonomske politike9 vodi ka zameni serije mt u skladu sa "paketom" mera. Me|utim, u ovom slu~aju, a isto va`i i u op{tem (Lucas (1976)), ovakva procedura je pogre{na jer ne uzima u obzir ~injenicu da alternativne mere ekonomske politike podrazumevaju promenu pona{anja kreatora monetarne politike (izmena koeficijenata b0 i b1 u modelu (3), a time i promenu koeficijenata u redukovanoj formi (4). Mo`emo re}i da ta jedna~ina nije invarijantna na promene u pravilima pona{anja kreatora monetarne politike. Nema sumnje da stoji ova kritika makroekonometrijskih modela. Ono {to joj se mo`e prigovoriti je to {to njena va`nost sa stanovi{ta empirije jo{ nije utvr|ena. Razmatranje Lucasove kritike sa stanovi{ta njegove empirijske relevantnosti moralo bi da odgovori na slede}a pitanja. Da li promene re`ima ekonomske politike uzrokuje velike promene koeficijenata modela ili je za o~ekivati njegove marginalne promene? Skepsa ljudi da se svet promenio, da se menja ili da }e se promeniti verovatno da uzrokuje njihovu sporu adaptaciju ~ak i kada se zna da je do{lo do promene re`ima. {ta re}i u slu~aju da se ne znada je do{lo do promene re`ima ekonomske politike? Mo`e se prigovoriti tako|e da je sa stanovi{ta kratkog roka ova kritika irelevantna jer o~ekivanja privrednih subjekata nakon promene politike jo{ nisu postala racionalna. Ono }e to biti posle izvesnog procesa u~enja, {to }e re~i, u veoma dugom roku. U svakom slu~aju vrednovanje mera ekonomske politike nakon pojave Lucasove kritike nije vi{e rutinski i automatizovan proces kako se do tada mislilo. 3. VAR modeli
Izra`avaju}i svoju duboku skepsu u Keynesianske i monetaristi~ke makroekonometrijske
modele, Sims upu}uje prigovor ovim modelima da su neidentifikovani (uvre`eno mi{ljenje je da su oni prekomerno identifikovani) ukazuju}i pri tome da se do identifikovane strukture dolazi po `elji istra`iva~a ({to }e re}i - proizvoljno), a ne na osnovu dovoljne apriorne informacije. Obi~no je u stvarnosti koja se modelira vi{e varijabli u jedna~ini no {to se pretpostavlja aproksimacijom posmatranog fenomena. S druge strane, van modela ostaju druge jedna~ine koje u u odre|enoj relaciji prema uklju~enim varijablama. To bi zna~ilo da je podcenjen broj jedna~ina u modelu, a tako|e da su neke varijable za koje se smatralo da su egzogene u stvari endogene. Ovakva svoja razmatranja identifikacije modela Sims zaklju~uje predlogom da se umesto "proizvoljnog" dodavanja pogre{nih ograni~enja na parametre u cilju postizanja identifikovanosti, posmatra redukovana forma bez ograni~enja. U takvom modelu sve varijable u po~etku analize imaju 9 Alternativnu ekonomsku politiku defini{emo ne samo kao razli~ite vrednosti instrumenata ekonomske politike, nego pre kao skup novih pravila pona{anja nosilaca ekonomske politike. tretman endogenih varijabli. Odre|ene propozicije ekonomske teorije su u vidu ograni~enja na parametre modela zatim testiraju. Kod Simsa je to svojevrsna neo-monetaristi~ka propozicija koja implicira da {okovi (neanticipirana komponenta) monetarne politike mogu objasniti skoro sve cikli~ne varijacije u realnom sektoru privrede. U VAR modelu sa {est varijabli ova propozicija (hipoteza o blok egzogenosti varijabli u odnosu na cene) testirana je i odba~ena. Formalno VAR model mo`emo zapisati na slede}i na~in: Y = B(D)Y + ε
gde je Y vektorski stacionaran stohasti~ki proces, B(D) je matrica ~iji su elementi polinomi po
operatoru docnje D , a ε je vektor belog {uma. Na osnovu ovog modela mo`emo zaklju~iti da u
modelu nema egzogenih varijabli, a da svaka varijabla uti~e na sve ostale kako svojom teku}om vredno{}u, tako i svojim pro{lim vrednostima. Na taj na~in, po svojoj konstrukciji, VAR model ima znatno bogatiju dinami~ku strukturu u odnosu na tradicionalne modele. Gre{ke modela ε mogu biti me|usobom istodobno korelisane. Da bi se omogu}ila
pojednostavljena interpretacija modela, njegovom transformacijom10 posti`emo dijagonalizaciju matrice kovarijansi gre{aka koje sada nazivamo ortogonalizovane inovacije. Proces transformacije se naziva normalizacija modela, a prethodno je potrebno urediti kori{}ene varijable po nekom redosledu (ova faza analize je veoma kriti~na jer u velikoj meri determini{e dobijene rezultate). Mada se ocenjivanje VAR modela zasniva upravo na AR reprezentaciji (5), kasnija interpretacija rezultata se bazira na vektorskoj MA reprezentaciji.11 C D)ε ,
C D) matrica ~iji su elementi polinomi po operatoru docnje (za nultu docnju C je
Ako pretpostavimo pojavu trenutnog {oka, pod uticajem neke mere ekonomske politike, u i − toj komponenti vektora ε takve prirode da je i
Y = 1 , a odziv u narednim periodima je = C ε , za j =1, 2,., odn. to su upravo elementi
u i − toj koloni matrice C .
Vuku}i paralelu sa tradicionalnim makroekonometrijskimmodelima mo`emo re}i da kao {to kod njih na osnovu finalne forme modela12 mo`emo istra`iti promene endogenih varijabli kao rezultat jedini~ne promene egzogenih, tako isto u okviru VAR metodologije na osnovu funkcije odziva (elementi matrica C ) mo`emo istra`iti slo`ene efekte egzogenih {okova na sistem.
Mo`emo re}i da elementi u i-toj koloni matrice C predstavljaju dinami~ke multiplikatore, odn.
slo`eni efekat posle j-tog perioda pod uticajem egzogenog {oka u i-toj jedna~ini VAR modela. 10 Transformacija se sastoji u mno`enju modela s leva jedinstvenom trougaonom matricom sa 11 MA je skra}enica od Moving Average, odn. pokretni proseci ili pokretne sredine. 12 Finalna forma ekonometrijskog modela izra`ava zavisnost endogenih varijabli od egzogenih (koje mogu biti i instrumenti ekonomske politike). Naredna veli~ina, odn. funkcija koja se javlja na osnovu MA reprezentacije VAR modela je dekompozicija varijanse. Pod dekompozicijom varijanse prognoze k-perioda unapred podrazumevamo postupak utvr|ivanja proporcije ukupne varijanse gre{ke predvi|anja k-perioda unapred, jedne od komponenti VAR modela koja se mo`e objasniti {okom na MA reprezentaciju druge varijable modela. Pojednostavljeno re~eno radi se o slede}em. Na osnovu VAR modela formiramo predvi|anje npr. industrijske proizvodnje za 3 kvartala unapred. Mo`e se izra~unati varijansa tog predvi|anja kao mera stepena neizvesnosti na{e prognoze. Deo iznosa te varijanse predvi|anja mo`e se objasniti npr. monetarnim {okovima (neanticipiranim komponentama monetarne politike). Kvantifikacija dela te varijanse (nepreciznost u predvi|anju industrijske proizvodnje) koja se pripisuje uticaju nepredvi|enih komponenti monetarne politike se mo`e vr{iti upravo preko dekompozicije varijanse. Time se obuhvata uticaj uklju~enih faktora u VAR modelu na nestabilnost (velike oscilacije) u kretanju proizvodnje, cena ili nezaposlenosti i locira glavni izvor te nestabilnosti u budu}em periodu. Sa empirijskog stanovi{ta potencijalni korisnik VAR metodologije mora da razre{i slede}e Prvo, izbor varijabli u model. Dosada{nja istra`ivanja su se zasnivala na malom broju varijabli (do desetak klju~nih varijabli koje na iz-vestan na~in odra`avaju stanje jedne privrede). Pokazalo se da izostavljanje neke od relevantnih varijabli, npr. kod Simsa je to bio slu~aj sa izostavljanjem kamatne stope, dovodi da kontradiktornih zaklju~aka. Drugo, opredeljenje du`ine docnje. U spre`i sa prvom dilemom ova nam otvara i pitanja preciznosti ocenjivanja, odn. ja~ine primenjenih statisti~kih testova, s obzirom na veliki broj parametara za ocenjivanje, a relativno malu du`inu homogene vremenske serije. Sa statisti~kog stanovi{ta razvijeno je nekoliko kriterijuma koji omogu}avaju formalizaciju izbora du`ine docnji, ali daleko od toga da je problem skinut s dnevnog reda.13 U me|uvremenu izvr{ene su brojne modifikacije prvobitnog VAR modela koji je ocenjivan bez ograni~enja na parametre (forma nestrukturnog modela). Prigovori sa teorijskog, kako statisti~kog tako i ekonomskog aspekta privoleli su korisnike ovih modela da nametnu izvesnu strukturu na VAR modele.14 Ovo tim pre ako se insistira na tome da oni mogu slu`iti i za analizu efekata ekonomske politike. U najboljem slu~aju rezultati VAR modela se mogu interpretirati kao ocene efekata monetarnih {okova - neanticipiranih i privremenih odstupanja od monetarne politike. Ali i u tom slu~aju oni zahtevaju strukturnu interpretaciju jer su u op{tem slu~aju ti {okovi kombinacija {okova na sve me|uzavisnosti u ekonomskom sistemu. Tako|e se mora podvu}i da se na osnovu ove metodologije ne mogu ispitati efekti promene u sistematskom delu monetarne politike. Iscrpan pregled dosada{njih oblasti primene VAR modela dat je kod Cooley i LeRoya (1985, ss. 286-289). Oni navode slede}e primene: predvi|anje, testiranje uzro~nosti, provera teorija 13 Videti Monte Karlo studije kriterijuma za odre|ivanje read VAR modela Lutkepohla (1985) i Nickelsburga (1985). Njihovi rezultati ukazuju da ni jedan kriterijum, pri uobi~ajenim du`inama ekonomskih vremenskih serija nije superioran u odnosu na ostale. 14 Dobar primer "pomirenja" tradicionalnog i novog pristupa ekonometrijskom modeliranju oredstavlja ~lanak Blancharda (1989). U njemu autor potvrdno odgovara na pitanje da li je tradicionalna interpretacija fluktuacija saglasna sa zdru`enim pona{anjem outputa, nezaposlenosti, cena, nadnica i novca. (optimalna kontrola, monetarizam racionalnih o~ekivanja, modeli potro{ne funkcije), sumaran opis podataka, dekompozicija varijanse, analiza odziva na inovacije i analiza politika. 4. Kriti~ka analiza VAR metodologije
Prva grupa prigovora upu}ena ovom pristupu modeliranju vezana je za statisti~ko-metodolo{ka
pitanja. Ve} je napomenuto da su se pokazali svi nedostaci VAR modela ~ak u i slu~aju kada se koriste u svrhe gde za to ima puno opravdanja - formiranje predvi|anja. VAR model bez ograni~enja na parametre je sa jedne strane sadr`avao veliki broj parametara neprecizno ocenjinih, koji se ne mogu smisleno interpretirati, a s druge strane njegove prognoze su bile slabije u odnosu na metodolo{ki manje zahtevne modele. Zato se jedna linija modifikacije kretala u pravcu uvo|enja manje ili vi{e bla`ih apriornih ograni~enja na parametre koji su znatno pobolj{ali njegove performanse. Mada Sims tvrdi da na rezultate VAR modela treba gledati iz ne{to druga~ijeg ugla, a ne sa stanovi{ta klasi~nog statisti~kog zaklju~ivanja (ocenjivanja i testiranja), ostaje ~injenica da su dobijene funkcije (navedene u prethodnom poglavlju) samo brojne ocene, te da je opravdano ispitati njihovu preciznost, odn. na}i intervalnu ocenu. Time bi se pokazalo da neki od dobijenih uticaja su statisti~ki bezna~ajno razli~iti od nule. Tako|e je kriti~na faza primene VAR metodologije prethodna priprema (transformacija) serija u cilju postizanja njene stacionarnosti. Sa stanovi{ta analize vremenskih serija posebno je aktuelan pristup modeliranja pomo}u VAR modela kod koga su neke ili sve varijable nestacionarne (obi~no sa zajedni~kim trendom). Rezultati dobijeni ovakvim pristupom }e otkloniti arbitrarnost u pripremi serija za analizu. Naposletku, mada smo ve} istakli to kao kriti~nu fazu u primeni VAR modela, jeste problem redosleda varijabli u modelu. Mi{ljenja smo da upravo u ovoj fazi mora do}i do izra`aja strukturni aspekt problema koji se istra`uje jer }emo ina~e, kako zaklju~uje Spencer (1989) do}i do me|usobom kontradiktornih zaklju~aka jednostavnom promenom redosleda varijabli. U svakom slu~aju ovo ostaje kao problem koji }e zahtevati dalja istra`ivanja. Tako|e se na ovu listu mogu dodati i pitanja vezana za uticaj alternativnih metoda eliminisanja deterministi~ke komponente, alternativnih du`ina docnji i razli~itog nivoa vremenskog agregiranja podataka. Druga grupa prigovora vezana je za ekonomsko-teorijski aspekt ove metodologije, posebno gledano iz ugla primene u vrednovanju mera politike. U razmatranju mera ekonomske politike i njihovog uticaja, razlikujemo dva tipa efekata. Prvi je vezan za uticaj intervencije na parametre modela, a drugi za uticaj intervencija na varijable modela. Primer prvog tipa intervencije bi bio onaj, kada se pretpostavlja da je u pro{losti va`io i da }e i ubudu}e va`iti odre|eni re`im politike razli~it od postoje}eg. Tada je za o~ekivati da }e privredni subjekti izmeniti svoje pona{anje, menjaju}i time i parametre modela. Primer drugog tipa: u pro{losti je va`io jedan re`im ekonomske politike, pa `elimo ispitati kakvi }e biti efekti ako bismo se ubudu}e prebacili na druga~iji re`im politike. Cooley i LeRoy (1985) zaklju~uju da Var modeli nisu korisni za analizu efekata intervencije ni u parametrima niti u varijablama. Ubla`ili bismo njihov zaklju~ak koji je zasnovan na prvobitnim Simsovim radovima (1980, 1982) jer su modifikacije VAR modela (kao {to je npr. Blanchardova) nametnula izvesnu strukturu na model (uvode}i ograni~enja na parametarski prostor na osnovu postavki ekonomske teorije). Time je otklonjen jedan od prigovora VAR modelima, a istovremeno je omogu}eno njegovom aparaturom progovoriti o merama i promeni re`ima ekonomske politike. 5) Umesto zaklju~ka
Bio bi izraz dokonosti navoditi primere racionalnog pona{anja privrednih subjekata i
stanovni{tva te njihovog reagovanja na izmene ekonomske politike kod nas. Vi{e puta su i preduze}a i pojedini potro{a~i svojim anticipacijama vladinih odluka ubla`ili efekte brojnih "paketa" mera ekonomske politike. Vi{e primera iz na{e neposredne pro{losti navodi i Mihaljek (1985, ss. 390-393). Zaklju~ak bi bio za kreatore na{e ekonomske politike da minimiziraju, odn. smanje njenu varijabilnost radi stabilizacije realnih tokova. Sa tog aspekta se mo`e opravdati trenutno insistiranje aktera politike da osnovne repere politike (npr. kurs) zadr`e neizmenjene. Privredni subjekti o~ito postaju imuni na pre~este {okove, {to neutrali{e mnoge "dobro" zami{ljene mere. Verovatno da je onaj proces u~enja privrednih subjekata o kome je ranije bilo re~i i koji je kod nas o~ito bio "studiozan" i dugotrajan, zavr{en, pa preduze}a i pojedinci veoma brzo reaguju na osnovu prethodno ste~enog iskustva poni{tavaju}i `eljene efekte "paketa" mera. VAR modeli, odn. funkcije ocenjene na tom osnovu omogu}avaju uklju~ivanje jedna~ina pona{anja kreatora ekonomske politike u sistem jedna~ina ~ime smo u stanju, uz pa`ljivu manipulaciju modela, ispitati efekte alternativnih mera ekonomske politike u i privrednom sistemu u kome se u~esnici pona{aju sa njihovog stanovi{ta na optimalan na~in, formiraju}i pri tome racionalna o~ekivanja o budu}em kretanju privrede i pona{anja aktera ekonomske politike. LITERATURA
Attfield, C.L.F., D. Demery i N.W. Duck, (1985). Rational Expectations in Macroeconomics,
Blanchard, O.J., (1989). A Traditional Interpretation of Macroeconomic Fluctuations, American Economic Review, Vol. 79, No. 5, pp. 1146-64. Bole, V., (1984). Uporaba Malega modela - Neposredna uklju~itev spremenljivk "racionalnega" pri~akovanja v Mali model. Ljubljana: Ekonomski institut pravne fakultete. Burbidge, J. i A. Harrison, (1984). Testing for the Effects of Oil-Price Rises Using Vector Autoregressions, International Economic Review, Vol. 25, No. 2, pp. 459-484. Colley, T.F. i S.F. LeRoy, (1985). Atheoretical Macroeconometrics – A Critique, Journal of Monetary Economics, Vol. 16, pp. 283-308. Epstein, R.J., (1987). A History of Econometrics, Amsterdam: North-Holland. Fisher, S., (1981). Relative Shocks, Relative Price Variability, and Inflation, Brookings Papers on Economic Activity, No. 2, pp. 381-431. Gordon, R.J. i S.R. King, (1982). The Output Cost of Disinflation in Traditional and Vector Autoregressive Models, Brookings Papers on Economic Activity, No. 1, pp. 205-244. Holden, K., D.A. Peel i J.L. Thompson, (1985). Expectations - Theory and Evidence, London: Leamer, E.E., (1985). Vector Autoregressions for Causal Inference?, u: K. Brunner i A. Meltzer (ur.), Understanding Monetary Regimes, Carnegie-Rochester conference series on public policy, Vol. 22 (North-Holland, Amsterdam), pp. 255-303. Litterman, R.B. i L. Weiss, (1985). Money, Real Interest Rates, and Output: A Reinterpretation of Postwar U.S. Data, Econometrica, Vol. 53, No. 1, pp. 129-156. Lucas, R.E.,Jr., (1973). Some International Evidence on Output-Inflation Trade-off, American Economic Review, Vol. 63, pp. 326-334. Lucas, R.E.,Jr., (1976). Econometric Policy Evaluation: A Critique, u: K. Brunner i A. Meltzer (ur.), The Phillips Curve and Labor Markets, Carnegie-Rochester conference series on public policy, Vol. 1, (North-Holland, Amsterdam), pp. 19-46. Lucas, R.E.,Jr. i T.J. Sargent (urednici), (1981). Rational Expectations and Econometric Practice. Minneapolis: University of Minneapolis Press. Lutkepohl, H., (1985). Comparison of Criteria for Estimating the Order of a Vector Autoregressive Process, Journal of Time Series Analysis, Vol. 6, No. 1, pp. 35-52. Mihaljek, D., (1985). Racionalna o~ekivanja i mjere ekonomske politike - I deo, Ekonomski Mihaljek, D., (1985). Racionalna o~ekivanja i mjere ekonomske politike - II deo, Ekonomski Minford, P., S. Marwaha, K. Matthews i A. Sprague, (1984). The Liverpool Macroeconomic Model of the United Kingdom, Economic Modeling, Vol. 1, No. 1, pp. 24-62. Nickelsburg, G., (1985). Small-sample Properties of Dimensionality Statistics for Fitting VAR Models to Aggregate Economic Data - A Monte Carlo Study, Journal of Econometrics, Vol. 28, Runkle, D.E., (1987). Vector Autoregressions and Reality, Journal of Business and Economic Statistics, Vol. 5, No. 4, pp. 437-442. Sargent, T.J., (1978). Estimation of Dynamic Labor Demand Schedules under Rational Expectations, Journal of Political Economy, Vol 86., pp. 1009-1044. Sargent, T.J. i C.A. Sims, (1977). Business Cyclke Modeling without Pretending to Have Too Much A Priori Economic Theory. U: New Methods in Business Cycle Research: Proceedings from a Conference, Urednik: C.A. Sims. Minneapolis: Federal Reserve Bank of Minneapolis. Sims, C.A., (1980). Macroeconomics and Reality, Econometrica, Vol. 48, No.1, pp. 1-48. Sims, C.A., (1981). An Autoregressive Index Model for the U.S., 1948-1975. U: Large-scale Macro-econometric Models, Theory and Practice, urednici: J.Kmenta i J.B. Ramsey, Amsterdam: Sims, C.A., (1982). Policy Analysis with Econometric Models, Brookings Papers on Economic Activity, No. 1, pp. 107-164. (sa diskusijom). Sims, C.A., J.H. Stock i M.W. Watson (1987). Inference in Linear Time Series Models with Some Unit Roots. The Hoover Institution, Stanford University, Working Papers in Economics E-87-1. Spencer, D.E., (1989). Does Money Matter? The Robustness of Evidence from Vector Autoregressions, Journal of Money, Credit, and Banking, Vol. 21, No. 4, pp. 442-454. Analiza ekonomske politike
- ekspoze -
Drage koleginice i kolege, Zlobnici su ekonomistu definisali kao eksperta koji }e sutradan biti u stanju da objasni za{to stvari koje je predvi|ao ju~e, nisu se ostvarile danas. Na `alost, raskorak izme|u predvi|anja zasnovanih na standardnim makroekonometrijskim modelima i svetske privredne situacije po~etkom sedamdesetih godina je zaista dao za pravo ovim zlobnicima. Pokazalo se kao iluzija da }e se na osnovu ovih modela finim pode{avanjem mo}i upravljati tra`njom, obezbe|uju}i time stabilan privredni rast. Fenomeni kao {to su pad proizvodnje uz istovremeni porast nezaposlenosti i inflacije nisu se mogli konzistentno objasniti, a jo{ manje predvideti na staroj Keynesianskoj ili monetaristi~koj osnovi i modelima. Ta po~etna sumnja u sposobnost obja{njenja i predvi|anja poja~ana je kasnije. Prelomni momenat je nastao 1973-74. godine, odn. u doba energetske krize. Takva vrsta egzogenih {okova na jednu privredu probudila je ponovo interesovanje za teoriju egzogenih uzroka cikli~nog kretanja privrede. Mo`e se povu}i paralela sa previranjima i aktivnostima u akademskim i krugovima savetnika bliskih kreatorima ekonomske politike u doba neposredno posle Velike krize tridesetih godina i sli~nih aktivnosti krajem sedamdesetih i po~etkom osamdesetih godina neposredno posle Energetske krize. Aktivnosti u navedenim krugovima rezultirali su brojnim radovima koji konstitui{u i empirijski verifikuju Novu klasi~nu ekonomiju. Klju~na pretpostavka teorije je da privredni subjekti optimiziraju ciljnu funkciju uz data ograni~enja, formiraju}i racionalna o~ekivanja o budu}im doga|ajima i stanju privrede na osnovu celokupne raspolo`ive informacije. Odgovor na pitanje o relevantnosti ove teorije za nas nije potrebno direktno dati. Po nama je dovoljno podsetiti se na{e nedavne pro{losti kada su vi{e puta i preduze}a i pojedini potro{a~i svojim anticipacijama vladinih odluka ubla`ili, odn. eliminisali efekte brojnih paketa mera ekonomske politike. S druge strane negativni efekti takvih mera su vidljivi u ve}oj varijabilnosti proizvodnje. Time su se u praksi potvrdile dve hipoteze Nove klasi~ne ekonomije: hipoteza o neutralnosti i neneutralnosti ekonomske politike. Otuda bi preporuka za kreatore ekonomske politike bila da minimiziraju, odn. smanje njenu varijabilnost radi stabilizacije realnih tokova. Sa tog aspekta se mo`e opravdati trenutno insistiranje aktera politike da osnovne repere politike (npr. devizni kurs) zadr`e neizmenjene. Metodolo{ke inovacije, posebno u domenu ekonometrijskog modeliranja privrednih fenomena, novoklasi~nih ekonomista se posebno intenziviraju posle Lucasove kritike iz 1976. godine, postoje}e prakse vrednovanja ekonomske politike tradicionalnim ekonometrijskim modelima. Su{tina njegove kritike jeste u tome da alternativne ekonomske politike podrazumevaju promenu pona{anja kreatora monetarne politike, {to sa svoje strane implicira promenu strukture modela zbog izmene pona{anja privrednih subjekata. O~ito je da na osnovu modela sa konstantnom strukturom nije mogu}e vr{iti vrednovanje nove politike jer }e se upravo pod njenim uticajem ta struktura i izmeniti. Nova ekonometrija, odn. modeli specificirani na osnovu teorije racionalnih o~ekivanja eksplicitno uklju~uju strukturnu jedna~inu koja opisuje proces odlu~ivanja same politike. Jo{ radiklaniji pristup modeliranju predstavljaju tzv. Vektorski AutoRegresioni (VAR) modeli koji jednostavno sve varijable stavljaju u istu poziciju, odn. sve varijable su endogene - determinisane modelom. U referatu sam najvi{e pa`nje posvetio upravo tim modelima. pokazalo se da je na osnovu njih mogu}e uz pa`ljivu proceduru konstrukcije dati odgovor na pitanje kakvi su uticaji
neanticipiranih mera ekonomske politike na kretanje klju~nih varijabli jedne privrede. Kakva je u
tom pogledu situacija kod nas. Na `alost, primena ekonometrijskih modela kod nas je, sem ~asnih
izuzetaka kao {to je Boletov model iz Bajtovog instituta, podse}ala na pijanca koji koristi uli~nu
svetiljku ne za osvetljenje, nego za podr{ku. Diskusija na nau~nom skupu "Monetarni ~inioci i
stabilizaciona politika"
Diskusija profesora Komazeca me je navela da se javim za re~. U svojoj diskusiji, ako sam dobro razumeo, profesor Komazec je insistirao na potrebi otpo~injanja novog investicionog ciklusa. Ne spore}i potrebu da se u sada{njem trenutku uspori pad proizvodnje izrazio bih sumnju u celishodnost takve mere ekonomske politike koja bi bila usmerena u pravcu otpo~injanja novog investicionog ciklusa. Ova sumnja mi se javlja iz slede}eg razloga. Jednostavno ne vidim koji su to pokazatelji koji bi ukazali na to da je bar delimi~no zavr{eno prestruktuiranje u jugoslovenskoj privredi {to bi bio nekakav garant da se ne}e ponoviti situacija iz prethodnih decenija, odn. da i ova reforma ne}e do`iveti sudbinu svih na{ih dosada{njih reformi. Ka`em da ne vidim po kojim elementima je radikalno izmenjena struktura sem {to je u prvom kvartalu ove godine do{lo do spektakularnog odsecanja hiperinflatornih vrhova. Kada ka`em struktura to ne mislim samo na tehnolo{ku strukturu privrede, nego pre svega na vlasni~ku strukturu. O~ito je da bez transformacije prete`nog dela dru{tvene svojine u me{ovitu i privatnu sa jasnim titularom i uz integralno delovanje tr`i{nog mehanizma koje je objektivno posmatrano kod nas u nekim segmentima definisano samo na papiru, ~inimo herojsku pretpostavku da bi novi investicioni ciklus iskazao pozitivne efekte u sada{njem trenutku. Onoga trenutka kada se "novi" privredni subjekti konstitui{u kao takvi mo`e biti re~i o o`ivljavanju proizvodnje. Zna~i da od brzine transformacije zavisi i trenutak otpo~injanja novog investicionog ciklusa. Drugo {to bih `eleo da ka`em vezano je za, ovde ~esto spominjanog, drasti~nog pada proizvodnje kao nekakvog negativnog rezultata privredne reforme. Naime, poku{ao bih malo da relativiziram to {to je re~eno o padu proizvodnje, odn. ono {to se u celini pripisuje u posledice poslednjih vladinih mera iz decembra pro{le godine. U istra`ivanju cikli~nog kretanja privrede obi~no se kao referentna serija posmatra indeks industrijske proizvodnje. Moji prora~uni, prema uobi~ajenoj metodologiji pra}enja cikli~nog kretanja privrede, ukazuju da je prema navedenoj referentnoj seriji jugoslovenska privreda ve} po~etkom 1988. godine stupila na silaznu putanju, odn. u{la u fazu usporavanja privredne aktivnosti. Zna~i skoro 12 meseci pre nego {to je program reforme obnarodovan po~injemo da bele`imo usporavanje privrednog rasta. To samo govori da kreatorima programa reforme situacija u pogledu proizvodnje nije i{la na ruku. Zato se sada{nje negativne stope rasta proizvodnje samo delimi~no mogu proknji`iti na ra~un reforme. Ho}u da ka`em da smo mi nekoliko meseci pre toga ve} putovali u nepoznato, odn. u pravcu dolje poslednjeg poslovnog ciklusa koja se jo{ na `alost ne nazire. Na kraju bih izneo jednu opasku. U poslednje vreme se mo`e ~uti od politi~ara i re`imskih ekonomista da se insistira na istovremenom obaranju inflacije i pove}anju proizvodnje. Dok se kod politi~ara ta insistiranja mogu braniti ali ne i opravdati njihovim neznanjem i politi~kom potrebom trenutka u kome deluju, dotle se ne mo`e na}i nikakvog opravdanja za ljude od struke. Naime, koliko je meni poznato svi ekonomski programi koji su done{eni, a koji su imali za svoj cilj na kratak rok obaranje inflacije, ra~unali su sa padom proizvodnje. Zato insistiranje na obaranju inflacije i istovremenom rastu proizvodnje mo`e zvu~ati primamljivo, ali sa mnogo te`im ekonomskim i socijalnim posledicama u narednom periodu nego da se nastavi sada zapo~eti na{ hod po mukama.

Source: http://www.zlatko.info/files/Analiza_ekonomske_politike.pdf

Microsoft word - programme for nz track ii delegation for inaugural india-nz track ii talks_v1.doc

Visit by New Zealand Track II Delegation for Inaugural India-New Zealand New Zealand Delegation Dr Richard Grant, Executive Director, Asia New Zealand Foundation (Leader of Mr Brian Lynch, Director, New Zealand Institute of International Affairs (mob. +64 27 445 2958) (arrive on 5 Dec in Delhi, overnight at Hotel Pooja Palace,15A/11 WEA Puja Park,Karol Bagh. Tel 2574 5275(76) Professor Xiaomi

Publikationen stand januar 2013 für homepage

Schmauss, M., Laakmann, G., Blaschke, D., Buttermann, M., Dieterle, D., Kropp, M.: Behandlung von endogen depressiven Patienten mit Hydroxymaprotilin. Arzneimittel-Forschung - Drug Research 30, 1228-1229 (1980). Holsboer, F., Bender, W., Benkert, O., Klein, H.E., Diagnostic value of dexamethasone suppression test in depression. Lancet, II, 706 (1980). Laakmann, G., Treusch, J., Eichmeier, A.,

Copyright © 2012-2014 Medical Theses